Želim otvoriti štednju kako bi novac kapao dok još ima vremena, ali trenutno nemam mogućnosti. Roditelji me nisu adekvatno osigurali, mogli bismo reći da su me čak prebacili na brigu djedova i baka, riješili se mene, grubo rečeno. Raditi 13 sati dnevno, dok je život ionako težak, a ujedno i studirati, nemam želju. Ostaje mi očajnički promatrati kako vrijeme prolazi i približava se trenutak kada ću zakoračiti u odrasli život, krajičkom oka gledajući na krivi put. Čak i svaka kuna sada bi mi dala i najmanju nadu.