Kada sam bio mlađi, uzeo sam kredite i uživao u životu. Nije bilo poroka ni sličnih stvari. Samo sam živio za trenutak. Sad sam se preselio u Zagreb. Upoznao sam predivnu djevojku koja ne traži korist u vezi, dobio sam prestižan posao u struci, ali nemam dovoljno snage ni sredstava da stabiliziram miran život. Na kraju mjeseca moram napustiti stan kod prijatelja, trebam naći novi, a uz to imam ispitni rok u Splitu, plaćanje semestra i smještaja na mjesec dana. Ležim već 4 sata i ne znam što učiniti. Loše misli mi se vrzmaju po glavi, trudim se odagnati ih. Ne znam zašto uopće ovo pišem, valjda se nadam nečemu.