Poštovani ljudi dobrog srca. Molim za pomoć, jer više ne vidim izlaza, jedino što me drži je moj mjesečni sinčić. Dvije godine unatrag uspjela sam uštedjeti nešto novca, unajmila sam prostor i otvorila trgovinu s nadom da će mi to biti financijski oslonac kada budem, putem medicinski potpomognute oplodnje, rodila dijete u 42. godini. Sve je išlo dobro, no onda se u susjedstvu otvorio supermarket i sve se počelo raspadati. Trebala sam odmah zatvoriti trgovinu, ali sam se nadala da će se oni uskoro zatvoriti (kruže priče) i nisam ni primijetila kako sam upala u dugove uzimajući kredite za robu i najam. Došlo je vrijeme za potpomognutu oplodnju, a ja u dugovima, no ipak sam to učinila jer mi je to bio san – dijete. Kredite sam plaćala dok je trgovina davala nešto novca, no poslije više nisam mogla ni najam pokrivati. I tako sam 14. siječnja rodila sina, neopisivo sam sretna, ali stan je unajmljen i nemam više čime plaćati. Vjerovnici neprestano zovu, da nije mog sina već bih možda poludjela od beznađa. Raditi sada ne mogu jer je dijete maleno, a pošto imam otvoren obrt, moj sin nema pravo na gotovo nikakve potpore. Što učiniti, izlaza nema, pa sam se odlučila napisati ovdje. Molim vas, pomozite koliko možete, zauvijek ću vam biti zahvalna makar i samo u mislima.