Zdravo! Pokušaću da ispričam svoju priču što kraće mogu. Rođen sam i odrastao u opštini Obrenovac, u mestu Urovci. Do svoje 30. godine sam živeo, učio i radio tamo. Bio sam kompjuterski stručnjak ili kako je sada popularno reći IT-specijalista, ali to mi tada nije prijalo, želeo sam nešto romantičnije. I dobio sam to u punoj meri. Do 30. godine nisam imao sreće sa suprotnim polom, bio sam tridesetogodišnji nevin. Onda je sve krenulo nizbrdo. Počeo sam da posećujem banje i „devojke sa smanjenom socijalnom odgovornošću“. Uglavnom su te devojke dobre osobe, rade u toj sferi zbog teške životne situacije. Sa mnogima sam se sprijateljio, a u jednu sam se i zaljubio. I tu je sve počelo! Tada sam prvi put počeo da zapadam u dugove i radio sve što sam mogao da budem s njom. Izašao sam iz te finansijske rupe nekako. Uspeo sam da je izvučem iz te sfere i već 9 godina živimo zajedno, ne baš savršeno, ali nije loše. Tačnije, živeli smo. Poslednja godina je postala teška, ona je počela da nestaje na nekoliko dana, ali ne sa muškarcima, već sa alkoholom, jednostavno je mnogo počela da pije. Vrati se kući, kaže da ne zna šta se dešava s njom, ja joj oprostim, a ona opet za nedelju dana isto. Iako sam dobar čovek i razumem sve, ipak sam živ! I zbog stresa sam ponovo upao u mikrokredite, a onda su me još i na poslu otpustili. Tako da sam u dugovima od 200.000 dinara i praktično više ne živimo zajedno. U suštini, ne znam šta da radim, zato i tražim pomoć od onoga ko može da pomogne finansijski. Da izmirim dugove, ponovo ću naći posao i započeti novi život u četrdesetim. Ludim, plašim se da ne odem predaleko. Kao neki prosjak, molim za pomoć, pomozite ko može!